Ljudi koji nas inspiriraju – Ivana Zrilić

Turistička vodičica, interpretatorica baštine i velika putnica Ivana Zrilić otkrila nam je više o svom poslu, planovima i putovanjima. Uživajte!

 1.Vodiš programe edukacije za turističke vodiče i interpretatore baštine. Možeš li nam detaljnije predstaviti program edukacije za interpretatore baštine?

Na Veleučilištu Baltazar započela sam suradnju 2017. godine na edukaciji za turističke vodiče, gdje predajem Operativno-tehničke poslove i Posebni dio za Zagreb i Zagrebačku županiju. Kroz 15 generacija (do sada održanih predavanja), stekla sam zaista neprocjenjivo i bogato iskustvo u predavanjima i nije mi teško predavati bilo što ako se dobro pripremim. Dobila sam priliku predavati i o vještinama pričanja priča u Zadru, iako to nije bila skroz moja tema, kao i napraviti interaktivne radionice kako uključiti osobe s invaliditetom i pružiti im kvalitetno i adekvatno vođenje. Uskoro ću predavati i na Veleučilištu u Karlovcu.

Program edukacije za interpretatore baštine po metodologiji Interpret Europe ciljano je i detaljno osmišljen program u trajanju od 40 sati (5 dana) za edukaciju muzejskih vodiča, djelatnika parkova prirode, nacionalnih parkova, zaštićenih lokaliteta, savršena je nadogradnja vještina za turističke vodiče, za sve osobe koji imaju priliku predstavljati baštinu posjetiteljima i imaju iskustva u vođenju. Ukoliko polaznici nemaju prethodnog iskustva u vođenju posjetitelja, stječu sasvim kompletnu i drugačiju sliku i pogled na način vođenja gostiju. Licenca Interpret Europe ne zamjenjuje onu licencu za turističke vodiče koja je po Zakonu RH obavezna, no savršena je nadopuna.

Tijekom edukacije koristimo interpretativne tehnike i metode, tražimo jedinstvena svojstva pojava i predmeta, koristimo univerzalni pojam, rekvizite. Bavimo se razumijevanjem i uključivanjem potreba posebnih skupina posjetitelja jer želimo osigurati baštinu dostupnu svima, a svakako u svoj rad uključujemo i učenje o održivom razvoju. Nakon radionice, polaznici su osposobljeni za kreiranje interpretacijskog vođenja, što svakako može samo podići kvalitetu rada svakog turističkog vodiča, dionika u turizmu i svakako donijeti ljepše uspomene i nove doživljaje posjetiteljima bilo kojeg baštinskog fenomena, lokaliteta, muzeja, centra, grada, crkve i mjesta.

Do sada sam održala 4 uspješne edukacije za certificirane vodiče interpretatore baštine, prvi u Zaprešiću prošle godine u lipnju, drugi u Crnoj Gori u sklopu projekta “Amusing Museums (aMUSeumING)” financiranog sredstvima Europske Unije u organizaciji glavnog partnera projekta organizacije LINK iz Mostara. Iz istog projekta održana je i moja treća po redu edukacija u Bosni i Hercegovini u srpnju prošle godine. Također, tijekom prošle godine, s početkom u listopadu održala sam četvrtu po redu edukaciju ponovno u Zaprešiću. Lijepo je vidjeti ljude koje završe tečaj i dobiju neki novi angažman, osmisle neku novu turu, projekt, vođenje, otvore im se neki novi vidici i uspješno kreiraju doživljaje i osvajaju svoje posjetitelje.

Sada je trenutno je u tijeku peti tečaj u Međimurju, u interpretacijskom centru Med dvemi vodami, također financiran sredstvima Europske Unije, gdje sam upravo održala prva dva dana. Idući vikend su druga dva dana i zadnji dan edukacije je po rasporedu 20.ožujka, kada polaznici pokazuju svoje interpretacijske govore prema smjernicama Interpret Europe.

U pripremi je iduća edukacija za interpretacijske vodiče koja će se održati u gradu Biogradu na Moru, a započinje u travnju.

 

  1. Experience tourism ili, po našem, iskustveni turizam već odavno nije nešto što možemo nazvati trendom, već stalnim strateškim smjerom u kojem turizam treba  ići. Koliko Hrvatska ulaže u experience tourism kako bi on, po tvom mišljenju, kod nas trebao izgledati u praksi?

Samo iznošenje činjenica, teorije i beskonačne količine informacija, bez osiguravanja iskustva iz prve ruke posjetitelja, zasigurno neće doprinijeti da naš gost zapamti destinaciju. Zaboravit će što ste mu ispričali, no nikad neće zaboraviti užitak i osjećaj kojeg ste mu priuštili kada vas/nas je posjetio. Ne možemo opisati miris lavande, ružmarina, nego im dati u ruke i dozvoliti da osjete miris, opisivati zvuk morskih orgulja sigurno će najbolje dočarati vlastita mogućnost na licu mjesta da ih i sami poslušaju, ukrašavanje licitarskih srca je najbolje dati im u ruku i da to sami probaju, gdje god i kad god je to moguće da se sami uvjere kakvo je nešto. Na nama je velika odgovornost kako gostu u našoj destinaciji pružiti drugačiji doživi. U našu interpretaciju kad god je to moguće, dobro je uključiti sva osjetila (okus, njuh, vid, opip, sluh…) jer ćemo zasigurno tada kreirati nešto posebno, veliko i jedinstveni doživljaj.

Ovisno o lokaciji o kojoj govorimo. Sve više destinacija okreće se kreiranju doživljaja, storytellingu, Istra je svakako vodeća u storytellingu zahvaljujući Istri Inspiritu koji je duboko ukorijenjen u interpretaciji i stotytellingu, koji uz pomoć glumaca i predstava kreiraju i pružaju doživljaje posjetitelja. U cijeloj Hrvatskoj postoji veliki broj interpretacijskih centara koji na drugačiji, virtualan način uključuju i animiraju posjetitelje. Sjajna je Udruga turističkih vodiča iz Šibenika koja je dovoljno rano prepoznala važnost doživljaja koje pružamo posjetiteljima, pa su educirani intepretacijski vodiči rade organizirane zajedničke razglede, aktivni su u novim inicijativama i projektima jer je Tina Biluš prepoznala kako se zajedničkim snagama može i treba djelovati i biti aktivan i vidljiv.

Imamo sjajnu nacionalnu koordinatoricu intepretatora baštine Manuelu Hrvatin koja je uključena i istažuje teren, osluškuje što se gdje traži i što i kako treba raditi, posjećuje interpretacijske centre, volontira i daje se 24 sata na dan za baštinu.

Važna je svakako suradnja lokalne zajednice neovisno o kojem se lokalitetu radi, važno je da svi djeluju na zajedničkom putu, imaju zajednički cilj, da osvijestimo koliko sjajnih priča postoji svuda oko nas. Žalosna sam što Gnalić blago potopljenog broda nije dovoljno eksponirano u javnosti, a ima sjajnu priču, pa se nadam da će uskoro i taj dio baštine koja je svjetski priznata, a kod nas nedovoljno poznata i nedovoljno na pijedestalu gdje bi bilo ispravno uperiti sva svjetla reflektora i dati mu mjesto koje zaslužuje u isticanju sjajnog hrvatskog blaga.

Divno je kada se određeni centri mogu i uspiju financirati iz sredstava Europske Unije, no nažalost znam za još sjajnih lokaliteta koji nemaju tu priliku i čekaju onaj svoj sjaj koji zaslužuju i kojim bi mogli i trebali zasjati kao najsjajnija zvjezdica na nebu.

Mišljenja sam da bismo djecu od vrtića trebali na prilagođen način educirati o baštini, uvesti u škole tečaj, modul, radionice u kojima bismo uključili djecu da se razvije svijest o baštini, očuvanju kulturne, prirodne baštine, da se spomenici ne smiju trgati, uništavati grafitima, bacati otpad u parkovima prirode, nacionalnim parkovima, a to se može izvrsno uključiti u kurikulume i program edukacije, jer smo svi mi ambasadori naše baštine i to je ono što ćemo ostaviti budućim naraštajima. Nikako to ne bi trebala biti samo predavanja, djecu svakako treba uključiti u planirane i prilagođene aktivnosti. Da sami sade drveća, izrone smeće-u tom slučaju im neće pasti na pamet (ponovno) baciti smeće u more. Ili npr. baciti žvaku na pod, ako se njome može ubiti mala ptičica, koja će joj prići misleći da je mrvica kruha. A kad se jednom ”zaraze” i osvijeste o važnosti očuvanja prirode, baštine i okoliša, nema nazad, mogu samo djelovati u pozitivnom smjeru i biti primjer dobre prakse od malih nogu. Svi djelatnici muzeja, ustanova u kulturi, nakon što prođu tečaj i shvate da postoji i drugačiji pristup u kojem se uključuju posjetitelji tijekom razgleda, dobiju nove kreativne ideje i samo inovativno i drugačije mogu kreirati doživljaje. Danas kad su sve informacije lako dostupne na samo par klikova mišem na ekranima, izazov je pružiti doživljaj, no upravo su ljudi ključni za taj doživljaj i iskustvo koje pružamo posjetiteljima na terenu. Ljudi su duh mjesta i ambasadori baštine, mislim da ako govore iz srca i daju i djelić sebe u štrudli koju će ispeći, u licitarskom srcu kojeg će ručno ukrasiti, u magnetiću kojeg se napraviti, a posjetitelji će ih ponijeti kući i sjetiti se kako im je bilo lijepo kod nas. Ako smo pružili i kreirali doživljaj, nikada ih neće moći dostojno zamijeniti aplikacije koje su u današnjem virtualnom svijetu nažalost uobičajene i normalne.

 

  1. Osim za odrasle, vodiš i turističke ture za djecu. Kakve priče klinci vole i kakve ih lokacije najviše zanimaju?

Djeca su iskrena i ako ste i vi iskreni i dajete im se cijelim srcem, oni će to znati prepoznati i cijeniti. Kao i odrasli, privlačne su im i malo mračnije teme, poput vještica, noćnih tura, pod uvjetom da im se objasni kamo idu, što ih sve slijedi na putu, ako imaju svjetiljke…. Vještici u kostimu, uvjetno rečeno-sve je dozvoljeno i određena doza poštovanja ili strahopoštovanja postoji, npr. ukoliko vještica malo podigne glas tijekom svoje interpretacije, to je u skladu s njenim likom i puno lakše slušaju i izvršavaju upute -npr. pokupite smeće, nego kad u civilu turistički vodič malo glasnije izgovori nešto slično. Mogli bi reći, teta je vikala na nas, dok je npr. vještici to u skladu s likom i to kao da se od nje i očekuje. Na kraju svi jedva čekaju slikanje s vješticom, da im udijeli malo magičnog praha za sreću u ljubavi i magični recept za neku posebnu priliku. Djeca upijaju kao male spužve, znalo se dogoditi nakon skoro svakog razgleda da su me zvale mame, učiteljice, kojima su djeca kasnije prepričavali što im je teta Ivana rekla-uglavnom u nekom liku, jer jako volim kostimirane razglede-kao kumica, vještica, sluškinja bana Jelačića, neka srednjevjekovna dama, vila ili neka izmišljena ili stvarna gospođa iz prošlosti.

Pamte legende i priče, sve što god im se ispriča u obliku priče, a ne samih golih pukih činjenica i gomile nabacanih podataka. Vole usporedbe. Vjerujem da imam neki zajednički jezik s djecom jer sam oduvijek htjela raditi kao teta u vrtiću, no spletom okolnosti i na nagovor majke diplomirala sam na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, na smjeru turizam. Ne zato jer neki kako kažu kako je to najlakši smjer, nego sam oduvijek bila zaljubljena u rad s ljudima, turizam, putovanja i učila sam strane jezike ( do sada ih znam samo 7, no ima još vremena i prostora za naučiti još koji). Radila sam i kao dječji i večernji turistički animator i znam koliko su djeca nepredvidiva, a meni je lakše jer sam spremna na sve, fleksibilna i naučena kroz brojna i dugogodišnja iskustva rada s ljudima. Naime, turistički sam pratitelj od 1996. godine ( prema novom Zakonu o pružanju usluga u turizmu, naziv je voditelj putovanja).

Volim rad s djecom, nepredvidivi su, mogu si dozvoliti biti svoja, kreativna i inovativna. Vole šetnje sa zagonetkama, pitalicama, potragama za blagom, radila sam brojne dječje rođendane u kostimiranim razgledima grada, gdje većinu osvoji tunel Grič, Uspinjača, parkovi, jer se u njima možemo slobodnije poigrati. Budući da sam prije nekoliko godina osmislila i napravila dječje tematske radionice u suradnji s Turističkom zajednicom grada Biograda na Moru, uživali smo u arheologiji, Gnaliću, glagoljici-koju tad nisam niti znala pisati….. a zamislite koja smo prava atrakcija bili kad smo usred Biograda na Moru otišli u trgovinu građevinskim materijalom i kupili 200 kila riječnog pijeska, u kojeg smo zakopali razne predmete, na rivi ispred Zavičajnog muzeja, koje sam uglavnom prikupila angažirajući sve susjede oko sebe, kopajući po maloj vikendici na moru u kojoj baš nema puno mjesta za držanje predmeta. No, uspjela sam prikupiti raznovrsne, zanimljive i djeci posebice fascinantne eksponate. Zamislite sjaj u dječjim očima kad smo otkopali kost, polako sa posebnim kistom ( kupljenim u trgovini koja prodaje i sredstva za bojanje),  priča koju smo ispričali praveći smo da smo na pravom arheološkom lokalitetu, radili smo dnevnik istraživanja, jer smo imali i pravog arheologa Daria u muzeju koji nam je pomogao kao pravi čovjek s terena. Dočarali smo im duh prošlosti i povijesti na jedan drugačiji način, a kost je bila pomno odabrani dio pilećeg batka koji je netom prije bio dio ručka.

 

  1. I poslovno i privatno, veliki si putnik! Od brojnih zemalja koje si posjetila, postoji li neka baš po tvome guštu u kojoj bi mogla zamisliti život?

Kuba me osvojila na prvu, do sada sam 9 puta vodila grupe tamo i nikad mi nije dosadila. Volim sunce, more, volim pijesak, ljetno sam dijete i mogu podnijeti visoke temperature. Ne kažem da ne volim snijeg, nego baš volim ljeto, bose noge, haljine, ronjenje s bocama. Završila sam tečaj za divemastera kad sam živjela godinu dana u Italiji. Eto, to je moj idealan odmor. No, ni tada baš ne volim ležati na plaži. U Biogradu ronim smeće iz podmorja i čistim smeće za vrijeme godišnjeg odmora.

Osim na Kubi, i na Baliju bih također mogla živjeti. Tamo me mistika toliko osvojila da sam se po lokalnim običajima udala za mog supruga tijekom boravka na Baliju za vrijeme jednog godišnjeg odmora. 1000 lokalnih ljudi tada obučenih u svečane sarone (nošnje, marame) bilo nam je na ceremoniji, koju nismo imali na plaži, nego u lokalnom selu, a nas dvoje smo bili kralj i kraljica tog sela toga dana. Nosili su nas na ramenima, imali smo pravi kraljevski tretman.  Kako je to bilo neplanirano, vjenčanje smo ponovili u Hrvatskoj, godinu dana nakon Balija. Volim mir, tišinu, jer je to totalno suprotno od mog načina života i mene kao osobe. Pitali su me kako mogu, a da ne pričam pod vodom kad ronim….mogu, jer me opušta taj mir, tišina, ribe, plavetnilo.

 

  1. Kad ne radiš i ne putuješ, reci nam što radiš! Čime se opuštaš u slobodno vrijeme? 

Budući da sam i u prošloj godini radila puno, jer imam i osmosatno radno vrijeme u jednom uredu, ne biste vjerovali u administraciji, koja možda ne izgleda toliko kreativno i zanimljivo popust svega ostalog što radim poslije posla, učim i portugalski jezik 2x tjedno popodne. Upisala sam i kineski, no tad zbog posla sam poprilično na početku propustila predavanja, pa mi je bilo teško nadoknaditi jer je jezik toliko različit od svih koje znam. Nekad poslijepodne držim predavanja kad je tečaj za turističke vodiče aktivan, vikendima održavam terenske nastave, edukacije, pa bilo je tu i turističkih vođenja po Europi, svijetu i Zagrebu, Biogradu, Plitvičkim jezerima ili negdje za što imam licencu…..vikendima držim edukacije za interpretaciju baštine kad je to moguće, ili uzmem godišnji odmor pa ih držim tijekom tjedna, tako da slobodnog vremena zaista imam jako malo, no pokušavam ga što je moguće više provesti s obitelji, u šetnji, na planini, na moru, s djetetom, koju uglavnom kad god mogu vodim sa sobom, na razna vođenja, ture, putovanja, muzeju, na Sljeme, na izlete. Znam biti i na nasipu, u parku za pse s naša 2 psa (inače bila sam jedna od onih koja je rekla da pas nikad neće u moju kuću, a uz 2 psa, imamo i mačku), ako uspijem pročitam kakvu knjigu no uglavnom je to neka stručna literatura koja mi je potrebna zbog edukacije koju držim ili zbog nekog projekta na kojem sam angažirana, kao što je to bilo na primjer edukativno-povijesno-poučna staze bana Josipa Jelačića na kojoj sam imala prilike surađivati sa Turističkom zajednicom grada Zaprešića ili kreiranje novog koncepta turističke manifestacije Jelačićevi dani u 2019 godini. Nedavno sam dobila priliku kreativno se izraziti i na jednom divnom lokalitetu, tako da ću se posvetiti izučavanju još jedne važne hrvatske obitelji, a možda i na ne tako dobro poznatom lokalitetu, no kako ima puno posla i bit će potrebno puno kreative. Pozvat ću vas službeno na otvorenje i proslavu kada privedemo kraju sve ono što smo zamislili. Hoće li to biti  izrada nove interpretacijske staze, postava i/ili centra, vidjet ćemo…. no sjajno mi je dobiti priliku surađivati s raznim ustanovama, ljudima i kad mi povjere svoje značajne zbirke i obrate mi se s povjerenjem, a ja kao mala ”štreberica”, koja ne voli razočarati ljude, trudim se maksimalno u okviru svojih mogućnosti, bez obzira što radim, opravdati dano povjerenje.