Plaža Family Hotel by Valamar (Rab) – kada stvari nisu kakvima se čine

Nastavljamo s našom rubrikom recenzija!

Danas vam predstavljamo Plaža family hotel by Valamar na Rabu, u kojem smo odsjeli početkom desetog mjeseca prošle godine. Van sezone, jelte – no još je bilo toplo…po danu.

Naše mjesto za spavanje našla sam na Internetu, na službenoj stranici hotela Valamar. Prvo što me oduševilo, to je bila soba – ugodna za oko i na isto prostrana, s dovoljno mjesta za Livine „gadgete“. Pogađate, to su kolica i sjedalica za bebe –  znate već da one putuju ko’ šeici i da je sav gepek uglavnom samo njihov! Također, bilo mi je važno da je soba grijana – opet će sve mame znati razlog tome, jer prehlada i bebe (pre)često se privlače. Znači, već je bilo 2:0 za sobu! Treće što me oduševilo, to je bila cijena. Naime, na Rabu se svake godine u to doba održava tradicionalna utrka Rab Trail, a smještaj za trkače osigurava baš family hotel Valamar. U to su doba zato cijene vrlo povoljne, pa nije bilo šanse da propustimo priliku – naravno, onu za prijavu na utrku!

Dolazak u family hotel – i šok koji je uslijedio

„S kartom u džepu“ krenuli smo na put, u standardnoj postavi i s dupkom punim autom –  s koferom pod nogama zbog svega u gepeku. Kad smo najzad stigli (ja već skoro ukočena), super „gut“ u plućima zamijenio je šok – ili, bolje reći, vrlo hladan tuš! Naime, veoma ljubazni zaposlenici na recepciji brzo su potvrdili našu rezervaciju, a onda nas, isto tako ljubazno i prisno – samo tako poslali u posve drugi hotel!

Na prvu smo tek zbunjeno zakimali glavom, znate svi već onu „pa nećemo se svađati“ – drugi family hotel, naime, također je Valamarov, i ne previše daleko od onog „zabookiranog“. Stigli smo u njega, ne sluteći probleme – a oni su nas dočekali kad ušli smo u sobu. Bila je, naime, potpuno drugačija od onog tipa sobe kakvu smo uplatili – a to je ona viđena na slikama! Prije svega, u njoj je bilo prohladno. Namještaj je bio dotrajao i star, vidljivo korišten još u Jugoslaviji. Prostor je bio omanji i skučen, a nakon što smo unijeli sve Livine „gadgete“ – gotovo je ličio na kakvo mini skladište. Bruno je govorio da „dobro, šta je – tu je“, ja sam malo po malo izlazila iz šoka – no kap koja mi je prelila već dupkom punu čašu bile su ljubazne riječi sobarice.

  • Izvolite dekice, tu sam vam ih stavila. Noćas će vam zatrebati, jer soba nema grijanja!

Soba. Nema. Grijanja. Prehlada i bebe, druge slike s Interneta…što bi vi učinili u takvoj situaciji? Prije nego otkrijem što sam ja učinila, reći ću vam što me najviše naljutilo – upravo te slike koje sam pregledala i na njihovoj osnovi uplatila smještaj. Jer kakva je to nekorektna marketinška fora, u sebi sam razmišljala tad već posve ljuta – na Internet staviti neke druge slike, a kad ljudi uplate, poslati ih ovamo? Također da naglasim, da ne bude zabuna – nemam problem koristiti kakav stari namještaj, ako je on čist i „obavlja svoj posao“. Također mogu odsjesti u skučenome prostoru – kroz život sam se naviknula preskakati stvari! Soba bez grijanja ne bi bila prva – Bruni i meni, no ne i našoj Liv.

I ona je glavni razlog zbog kojeg sam reagirala.

Što se tad dogodilo?

Natrag na recepciju! Što sam mogla ljubaznije, istresla sam dušu. Jasno sam naglasila da imamo bebu i ne možemo boraviti u sobi bez grijanja, a isto samo tako zamijeniti dekom. Usput sam ih podsjetila na njihovu web stranicu, na kojoj su poslikane posve druge sobe – a jedna od njih je ona koju smo uplatili! I, znate što? Isplatilo mi se. Veoma ljubazan voditelj hotela brzo nas je premjestio u zabookiranu sobu, onu toplu, prostranu i s grijanjem u funkciji. Njen se pogled prostirao na more i na plažu, svi su dječji „gadgeti“ bez problema stali – i u par rečenica, problema nije bilo. Barem na vidiku, no o tome malo kasnije!

Zašto ovo pišem – možda već naslućujete. Sigurno nisam ni prva ni zadnja koja je uplatila to što nije dobila – odnosno, ne bi dobila da baš to nije tražila! U razgovoru s prijateljicama, to mi se potvrdilo. Mnogi ljudi, često baš mi žene, prečesto prešućujemo „da ne pravimo dramu“, osobito kad je potrebna reakcija. U želji da se ne svađaju, ne ispadnu bezobrazni, mnogi ljudi šute kad treba glasno reći – i jasno zatražiti ono što si platio! Zato, ako vam se desi takva situacija, nemojte se ustručavati već odmah reagirajte. I tražite baš ono što je dogovoreno!

Nakon hladnog tuša – opet mokar šok

Mislite da je tu bio kraj? E, nije, ne na ovom ljetovanju! Novo je iznenađenje uslijedilo pri odlasku na večeru, kad se ispostavilo da se restoran (kao dio hotelskog kompleksa) ne nalazi unutar samoga hotela. Naime, restoran je smješten malo dalje od njega, a do njega vodi ugodna i mirisna stazica kroz borovu šumu. Sad se možda pitate gdje je problem u tome, tko ne bi uživao u tako krasnoj šetnji? I jesmo, uživali smo – no tek zadnji dan, kad je stao pljusak! Sve jesenje kiše malko su uranile i pošteno nas kupale po odlasku na obroke a ni tijekom povratka nisu bile blaže.

Opet u strahu od neželjene prehlade, Liv smo odlučili ostavljati u hotelu. U to ime, Bruno i ja smo na smjenu trčali svak’ na svoje obroke. Dok je on jeo u restoranu, ja bih u sobi čuvala Liv – i obratno, naravno, po tri puta dnevno! Naravno, Plaža family hotel Valamar nije kriv za kiše – na njih vas upozoravam ako se zaputite u vrijeme kad i mi, dakle rana jesen. Ili kasno ljeto, kako vam je draže – u svakome slučaju, nas je dobro opralo!

Sadržaji za bebe i klince

Što se tiče sadržaja za bebe i za klince – iznenadila sam se što zapravo nisam vidjela ni jedan, barem u smislu organiziranih programa kao što su igraonice, radionice i slične ponude koje obično pronalazim u family hotelima. No, da – moguće je da one postoje u jeku sezone (kao što sam napisala, mi smo bili u desetome mjesecu). Vezano uz materijale stvari, svidjelo mi se što hotel nudi vlastite kinderbete (i u onoj velikoj sobi u kojoj smo boravili, ali u u onoj manjoj iz drugoga hotela u kojoj smo zamalo završili). Dakle, ajde plus – ako dolazite s bebom, ne nosite joj kinderbet. A znate što to znači – puno više mjesta u gepeku!

Rab Trail – super avantura za starije klince (i one starije koji se osjećaju klincima)

Unatoč kiši koja nas je kupala, utrka Rab Trail ipak se održala. Sa svim svojim rutama, a njih ima više – mogu reći slobodno, za svakoga ponešto. Za iskusnije trkače tu su teže staze, za one manje iskusne ima lakša ruta – istu se može trčati i s klincima, za njih to može biti prava avantura. Naravno, ako je riječ o malo starijim klincima od cca 7, 8 godina nadalje – još uvijek ne postoji utrka za bebe, pa je Liv sve pratila iz svojih kolica.

S obzirom da sam ja bila s njom, obitelj je na utrci predstavljao tata. Trčanje po kiši diglo mu je kondiciju, pa je još uz nju dobio medalju jer je stigao 734 :D. U redu, sad se malo šalim – zapravo je stigao među prvih 50, no nama je bilo kao da je prvi jer medalje se ipak ne dobivaju svaki dan! Naravno, ista je završila kao nova igračka i tako je Liv opet bila pobjednik. Kao da smo navikli na drukčiji scenarij!

Slavna plaža Lopar i šetnja s Liv po pijesku

Nakon svake kiše dolazi sunce – pa je tako došlo i na naš zadnji dan. Napokon smo posjetili slavnu Rajsku plažu, koja je uživo još ljepša nego na fotkama. Njen zaštitni znak je savršeni pijesak! On se proteže kilometrima i sjajan je za šetnju – kako za nas odrasle, tako i za klince. Naime, čist je, zabavan i siguran za bose dječje noge te naravno, gacanje kroz plićak. A znate koliko klinci guštaju u tome!

Svakako se planiramo vratiti na nju, no drugi put u sezoni kad vrlo vjerojatno neće biti kiše koja bi nam mogla pomrsiti račune. S velikim je da preporučujemo za klince, ali i nas odrasle – ljubitelje pijeska. Kao i svakoj pješčanoj plaži, more joj je uglavnom vrlo toplo i dovoljno je sigurnih plićaka za male neplivače i početne plivače. Također, dobro je znati da je smještena u neposrednoj blizini hotela Plaža, praktički uz sam hotel i da za kupanje na njoj zaboravite auto.  Isto tako, Rajska plaža na Loparu još od davne 2003. nosi Plavu zastavu, međunarodni simbol kvalitete očuvanosti okoliša i sigurnosti kupača. Sve bolje od boljega!

Kad na Rab?

Što bi Shakespeare rekao – kako vam drago! Volite li mooving, akciju i „prženje”, sezona je pravo vrijeme za vas. Ako vam paše mir, tišina i samoća, nema boljeg od rujna ili početka listopada – samo, u tom slučaju, ponesite i kišobrane!